Što je mentalno zdravlje?

Zašto ne trebamo bježati od svojih emocija?

Kad razmišljamo o mentalnom zdravlju, često ga pogrešno zamišljamo kao stanje potpune sreće, bez tuge, ljutnje ili tjeskobe. No, mentalno zdravlje nije izbjegavanje neugodnih emocija, niti je cilj živjeti život bez njih. Ljutnja, tuga, tjeskoba su sastavni dijelovi ljudskog iskustva koje ćemo, htjeli mi to ili ne, osjetiti i sutra, i sljedeći tjedan, i za godinu dana. To je neizbježan dio života.

Prava snaga mentalnog zdravlja ne leži u izbjegavanju tih emocija, već u učenju kako se nositi s njima. Mentalno zdravlje podrazumijeva stjecanje vještina koje nam pomažu da prihvatimo život sa svim njegovim izazovima. To znači naučiti kako se suočiti s neizbježnim padovima, pronaći smisao u svakodnevici, održavati kvalitetne odnose i osjećati se ispunjeno. Iako je taj proces ponekad težak, on je ključ za kvalitetan život.

Mentalno zdravlje nije isto što i mentalni poremećaj

Možda se čini logičnim da ova dva pojma nisu ista, no u praksi je jasno da se značenja često izjednačavaju. Stoga je važno napraviti jasnu razliku između mentalnog zdravlja i mentalnih poremećaja ili bolesti. Mentalno zdravlje je nešto što svi posjedujemo i nešto o čemu svi trebamo brinuti, dok mentalni poremećaj zahtijeva drugačiji pristup i često stručnu pomoć. Mentalno zdravlje je sposobnost da naučimo kako se nositi s teškim situacijama, kako izvući najbolje iz života i kako pronaći balans između različitih aspekata našeg postojanja. Ono varira, ali loše mentalno zdravlje ne znači i mentalni poremećaj ili bolest.

Farmaceutska industrija, pa čak i neki dijelovi wellness industrije, sve više brišu granice između mentalnog zdravlja i mentalnih poremećaja nudeći brza rješenja za gotovo svaki emocionalni izazov. Obećanja o proizvodima koji "rješavaju" stres, tjeskobu ili poboljšavaju raspoloženje stvaraju iluziju da za svaku nelagodu postoji jednostavan lijek. Ovakav pristup trivijalizira stvarne psihičke poremećaje i stvara zbunjenost, što često izaziva averziju prema farmakoterapiji nužnoj za liječenje ozbiljnih mentalnih bolesti. Posljedica? Oni koji zaista trebaju lijekove izbjegavaju odgovarajuću terapiju zbog nepovjerenja. No, to je tema za drugi put.

Svakako, istina je nema kratkog puta do mentalnog zdravlja. Svaki pokušaj postizanja savršenog emocionalnog stanja može nas dovesti do frustracije, jer tražimo nešto što je nemoguće postići.

Emocije kao naši vodiči

Ključno je razumjeti da emocije, čak i one neugodne, imaju svoju svrhu. One su naš unutarnji alarm koji nas upozorava na nešto važno. Primjerice, tuga nas poziva da zastanemo i obratimo pažnju na nešto što nas boli. Umjesto da pokušavamo pobjeći od tih osjećaja, trebali bismo ih prihvatiti kao signale. Tuga nam govori: "Nešto nije u redu. Pogledaj dublje, shvati što te povrijedilo."

Možda ćemo nakon toga moći nešto promijeniti, a možda ćemo samo trebati proći kroz taj osjećaj, prihvatiti ga i dati si vremena.

Zašto je tako teško suočiti se s negativnim emocijama?

Prirodno je željeti izbjeći bolne osjećaje. Kad osjetimo tugu ili ljutnju, naš mozak reagira kao da je to fizička bol, kao kad dotaknemo vruću površinu i povučemo ruku. Nitko ne želi dugo ostati u tom stanju, i zbog toga često tražimo načine kako da te osjećaje brzo "popravimo". Zlouporaba supstanci, na primjer, može privremeno otupiti te emocije, ali to nije dugoročno ni zdravo rješenje.

Dio terapije uključuje učenje kako prepoznati, tolerirati i razumjeti emocije koje pokušavamo izbjeći. Emocije, poput tuge ili ljutnje, nisu naši neprijatelji, one su tu da nam nešto kažu. No, često ne znamo odmah što točno. Trebamo vremena i strpljenja da istražimo dublje i otkrijemo što nam govore.

Emocije su alat za osobni rast

Umjesto da emocije doživljavamo kao prepreku, trebali bismo ih gledati kao alat za razvoj. Naši osjećaji nisu savršeni pokazatelji, ali su osjetljivi signali koji nas potiču na refleksiju. Kako postajemo svjesniji svojih emocija i naučimo kako ih koristiti, postajemo kompetentniji u suočavanju sa svakodnevnim izazovima.

Jedna od stvari koju često dijelim s klijentima jest da pokušaj potpunog uklanjanja emocija zapravo vodi prema manje funkcionalnoj verziji nas samih. Emocije su ključne za našu sposobnost prilagodbe i suočavanja s problemima. Što ih više potiskujemo, to više gubimo povezanost sa sobom i sa svijetom oko nas.

---

Mentalno zdravlje nije postizanje savršenog stanja bez tuge, ljutnje ili tjeskobe. Radi se o razvijanju sposobnosti da se nosimo s tim emocijama, da ih razumijemo i prihvatimo kao dio života. Umjesto da tražimo način kako ih se riješiti, trebali bismo naučiti kako ih integrirati u svoj svakodnevni život i kako ih koristiti kao vodiče prema kvalitetnijem životu.