Kada laž postane istina: Kako dezinformacije o mentalnom zdravlju oblikuju našu stvarnost

Iluzija istine - Zašto vjerujemo ponavljanjima?

Kako to da, kad nešto dovoljno puta čuješ, počinješ vjerovati da je to istina? Ne zato što je dokazano ili provjereno, nego jednostavno zato što ti zvuči poznato. Riječ je o iluzornom efektu istine - mozak se “prevari” i prihvati nešto kao točno samo zato što se ponavlja.

Ovo savršeno opisuje kako dezinformacije o mentalnom zdravlju postaju uvriježene. Gledaš nekoliko videa o anksioznosti ili ADHD-u, čuješ iste fraze iznova, i odjednom se sve poklapa. Počneš prepoznavati simptome kod sebe, a savjeti koje si pokupio na brzinu postaju tvoje novo rješenje. I sve bi to bilo u redu, da ti savjeti zaista pomažu. Ali, što ako te samo odvode dalje od stvarnog napretka?

Privlačnost jednostavnih rješenja

Razumljivo, brzi videi, jednostavne poruke, osobne priče mogu biti emocionalno vrlo privlačni. Ali kad nešto zvuči prejednostavno, obično je predobro da bi bilo istinito. Mozak voli brza rješenja, voli osjetiti da kontrolira situaciju. Influenceri često dijele svoje osobne uspjehe, bez razumijevanja da ono što je njima pomoglo, možda neće imati isti učinak na druge.

I onda, kad te iste savjete vidiš deset puta, mozak kaže: “Pa, mora da je istina, svi govore isto.” Tu nastaje problem. Dolaze klijenti i kažu: “Pročitao sam da je depresija samo stvar uma, samo trebaš misliti pozitivno.” Ili: “Vidjela sam video u kojem kažu da se anksioznost može ‘riješiti’ s nekoliko trikova.”

Raspad povjerenja u terapiju 

Tiho, ali uporno, dezinformacije preuzimaju prostor u kojem bi trebali vladati znanje i razumijevanje. Klijenti gube vjeru u sporije, ali provjerene procese terapije i traže prečace koji na kraju ne vode nigdje.

Naša realnost je drugačija - svatko od nas je individualan, a terapija zahtijeva da se to prepozna i uzme u obzir.

Kad ni “stručnjaci” nisu sigurni, kome vjerovati?

Problem postaje još zamršeniji kad čak i ljudi koji sebe nazivaju stručnjacima počnu širiti dezinformacije. Na primjer, Gabor Maté, poznat po svom radu na traumama, tvrdi da ADHD nije nasljedan poremećaj, već posljedica stresa i disfunkcionalnih odnosa u djetinjstvu. Prema njemu, ADHD se razvija kad dijete, pod utjecajem roditeljske napetosti ili emocionalne odsutnosti, počinje koristiti “isključivanje” kao obrambeni mehanizam. Maté naglašava da je ADHD odgovor na emocionalnu bol, a ne poremećaj.” Bez puno razmišljanja, ovo može zvučati logično, no problem nastaje kad se ovakvi stavovi počnu prihvaćati kao univerzalna istina, zanemarujući složenost genetskih, neuroloških i socijalnih faktora.

Kada i licencirani terapeuti ili autori s dugogodišnjim iskustvom u terapeutskoj praksi prezentiraju takve tvrdnje, povjerenje javnosti postaje poljuljano. Kako razlikovati korisne informacije od onih koje, iako dobro namjerene, mogu nanijeti štetu?

Kome onda vjerovati?

Ovo pitanje postaje ključno budući da ni stručnjaci nisu imuni na pritiske popularnosti i želju da se istaknu. Rješenje? Prvo i najvažnije, provjera izvora. Ako informacija dolazi od stručnjaka, pitanje je koji je njihov kontekst i metoda rada? Je li to kratki viralni sadržaj, bez dublje pozadine, ili dolazi iz stručnog rada i istraživanja?

Drugo, potraži dosljednost kroz više izvora. Stručni konsenzus gradi se godinama istraživanja i prakse, a većina znanstveno utemeljenih tretmana ima potvrdu od strane relevantnih profesionalnih tijela. Ako jedan stručnjak tvrdi nešto radikalno drugačije, to ne znači da nije točno, ali je uvijek dobro usporediti različite perspektive.

Treće, vjeruj procesu. Terapija je (najčešće) dugotrajan proces koji se temelji na individualnom pristupu. Ako nešto zvuči kao prečac, postoji razlog za sumnju. Prepoznaj da stvarne promjene dolaze kroz sustavni rad, a ne kroz brza rješenja.

---

Iluzorni efekt je snažan, ali nije nepobjediv. Ključno je pomoći ljudima da prepoznaju gdje završava osobno iskustvo, a počinje profesionalni uvid. Nije svaka priča recept za uspjeh, a ponavljanje nečega ne znači da je to istina.

Terapija je kompleksna, i koliko god primamljivo zvučalo, ne može se svesti na nekoliko minuta videa. Potrebno je puno više od toga, strpljenje, povjerenje i rad na stvarnim temeljima, a ne na ponovljenim poluistinama.